<	siječanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Pretplatite se

Opis bloga

E, e, polako, pazite da se Vaše poimanje ovog svijeta ne promjeni za 180 stupnjeva. To su moje male vježbe razmišljanja u skladu sa učenjima osobe koja će ostati zabilježena po svom doprinosu promjeni načina razmišljanja i života milijuna ljudi. Radi se AC Bhaktivedanta swami Prabhupadu, osnivaču ISKCON-a, tj. Međunarodnog društva za svjesnost Krišne, u narodu poznatijeg kao Hare Krišna pokret.

Linkovi

Bhagavad-gita kakva jest - Najbolja knjiga u univerzumu

Kontakt

posjetitelja od 21.8.2004.

Hare Krišna obrnuti blog

ponedjeljak, 07.01.2008.

Perica genijalac Nije me bilo na ovom blogu jako dugo, a jučer mi je jedan poznanik rekao da je čitao moj blog i da se valjao od smijeha. Možda uskoro napišem još nešto.

ponedjeljak, 01.05.2006.

Dečko idi u Indiju i živi tamo Majke ti inteligencije, svakakvih ljudi ima. Inteligentih je malo. Znači, svi Hare Krišne trebaju živjeti u Indiji. Zašto? Zato što je Krišna indijski Bog. A svi kršćani trebaju živjeti u Izraelu, jer Isus izrealski Bog. A svi muslimani trebaju živjeti u muslimanskim zemljama. A svi pravoslavci u pravoslavnim. Bravo, nema šta, pamentan način razmišljanja. Kada za par hiljada godina Indije više ne bude, gdje će onda živjeti Hare Krišne? Recimo da Kina osvoji Indiju pa Indija više ne bude postojala. Sa Indijom zajedno će nestati i indijski Bog Krišna. Jer Bog može postojati samo unutar neke države. Hua, plemenska svjesnost. I onda postoje ti različiti Bogovi po različitim državama. Bog je znači nešto kao dodatak državi, dodatak ili aditiv. Svaka država ima svoj aditiv. I zato nemoj koristiti aditive iz uvoza. Bog je jedan i stvorio cijeli ovaj svemir, i sigurno nije onakav kakav ga neki primitivci zamišljaju. Znači, nema ih više nego jedan. A čak i da Bogova ima više, prihvatimo to rasprave radi, sigurno imaju pametnijeg posla nego da djele države među sobom. Šta će im te sve države pune tupastih sljedbenika. Bog je po definiciji onaj koji je najjači, najljepši, najpametniji, najbogatiji itd. Nema nikakvog rivala, konkurenta, opozicijskog kandidata itd. Ja želim služiti Boga koji vlasnik i upravitelj svih svjetova, a ne nekog malog Boga koji se nadmeće sa drugim malim Bogovima u prevlasti nad budalastim sljedbenicima. Znači, pustoje hrpe ljudi koje trebaju malo bolje pročitati svoj sveti spis, prije nego što pokušaju od sebe napraviti velike vjernike. Jer u suprotnom, ispadaju budale. Prvo trebamo shvatiti da je Bog jedan, onda nećemo imati toliko problema sa "svojim" Bogom u "svojoj" državi. Ne trebamo misliti u terminima "moj Bog" i "tvoj Bog". Bog nije naš, nismo ga mi stvorili. Upravo je suprotno, mi smo njegovi. Država također nije naša, mi smo tu na kratkom proputovanju koje traje par desetaka godina. Sve države i cijela ova planeta, i sve ostale planete također pripadaju Bogu. Svatko tko tvrdi drugačije, ja ga pozivam da stvori planetu ako može, pa onda može tvrditi da je njegova. Hare Krišna

četvrtak, 17.02.2005.

Posjetitelji ipak postoje OK, eto mene opet. Ovaj blog je trebao prikupljati posjetitelje na temelju mojih diskusija na index.hr i forum.hr web mjestima (to je naš lijepi hrtvatski izraz za web site). Međutim, te beskonačne diskusije su mi dosadile. Mislio sam da će time prestati dotok posjetitelja na ovaj blog, ali izgleda da ipak nije tako. Danas se netko prijavio na moju mailing listu. Pa eto, da nešto i napišem. Što se desilo u međuvremenu, a eto otvorio sam novi dio na mom web site-u www.bharatavarsa.net, "Vijesti iz duhovnog svijeta". To su ustvari vijesti za hard-core Hare Krišnovce, ostalima se ne preporuča čitanje. Ako čitate te članke u stanju prevelike vezanosti za objekte osjetila, može se javiti mučnina, vrtoglavica i ostali simptomi koji nastaju gubitkom iluzije na koju smo toliko navikli. Šta se desilo u svijetu u međuvremenu? Tsunami, slike su na mom siteu. Gadno. Zašto je Bog tako okrutan? Pa nema Bog veze s tim. Nije nas on potopio. Potopila su nas naša grešna dijela. U svakom Hrvatskom domaćnistvu, skoro svakih par dana jedna kokoš doživi tsunami u vreloj vodi. Pa to nikome nije čudno. Ali kako siješ, tako ćeš i žeti. Zakon karme je okrutan, ali pravedan. Ti nekoga potopiš, pa onda potopi tebe. A zašto bi ja bio potopljen samo zato što sam potopio kokoš u loncu, i to glupu kokoš, pa ne vrijedi život kokoši isto kao ljudski. To je točno, ali svatko tko se rodio ima pravo živjeti, a karma se s vremenom nakuplja. Ali sredit ćemo mi tog Boga, neće on nama našu karmu samo tako dodjeljivat, napravit ćemo mi sustav dojave preko satelita, pametni smo mi. Da, dok ti negdje je prasne vulkan ili uragan. Jeste primjetili kako svi uragani imaju lijepa imena: Izabela, Margarita, itd. Samo što im dajemo tako lijepa imena, već smo riješili pola problema. Ustvari imamo samo 4 glavna problema: rođenje, bolest, starost i smrt. Rođenje smo već riješili, imamo čak i umjetnu oplodnju, bolest ćemo riješiti dopunskim zdravstvenim osiguranjem, starost ćemo riješiti povećanjem mirovina, a smrt kaj je to, samo jedan trenutak. Da ovaj svijet je ustvari super, radiš osam sati, šef te gazi, daje ti malu plaću, ali nema veze, poslije podne si ti sam svoj gazda i trošiš pare kako ti hoćeš. Naravno, tu je i žena koja ima svoje zahtjeve pa ti ne ostane baš puno. I sutra si opet mali od palube, pa si onda opet gazda, pa mali od palube, i na kraju šta si? To je prava ljubav, prava sreća, živi, radi pošteno i uživaj u znoju lica svog. Kakav Bog? Jeste da postoji tamo neki Srila Prabhupada koji tvrdi da je to životinjski nivo života, ali nema veze. On kaže da dok netko samo jede,spava, razmnožava se i brani, to je životinjski nivo, a tek kad se počne raspitivati o Bogu, onda počinje lljudski život. Pa nije valjda sve tako jednostavno. Tko još danas vjeruje u Boga? Pa nismo u srednjem vjeku. A što se tiče životnjiskog nivoa, to nije istina, mi smo jako sofisticirani, mi idemo u školu 16 godina kako bi mogli zaraditi za hranu i uzeti kredit za stan na rok otplate 30 godina tako da imamo gdje spavati. To je sofisticirano. A oni seljaci izvan Zagreba, što 5 puta jeftinije kupuju kvadrat i imaju svoj vrt, to je primitivno. Osim toga, nije tu samo jedenje, spavanje, razmnožavanje i branjenje. Mi ne radimo samo te četiri stvari, mi gledamo televiziju na kojoj netko drugi radi to isto. To je sofisticirano. A imamo i mobitele preko kojih možemo pričati o jedenju, spavanju, branjenju i razmnožavanju ili o zarađivanju para kako bi radili te četiri stvari. Osim toga, seks je tu radi uživanja, a razmnožavanje, pusti to, prvo se seksaj 10 godina, onda kad se malo ofucaš i pokupiš razne spolne bolesti, onda ljepo uđeš u brak. I onda vidiš, nikakve koristi od tog braka, jer si do sada šarao, a sada se moraš zadovoljiti samo sa svojom ženkom koja se isto ofucala pa ti nije baš nešto. Onda ti malo nastaviš šarati, međutim žene su suptilne skuže one to, pa eto ti onda rastava braka. Da, točno, obitelj je temelj hrvatskog društva. "Svatko dijete treba roditelja", samo nije rečeno da li jednog ili dvoje. Ludo društvo, sve puno licemjerja, da obitelj, je temelj društva, fino sve vjernost, bla, bla, bla. A ono gole žene na svakoj drugoj reklami. Koju nam poruku da gola, ovaj pardon polugola žena šalje. Ona nam šalje poruku "Budi vjeran", ona nam šalje poruku "Obitelj je temelj društva.", ona nam šalje poruku "Nemoj me gledati, i nemoj kupiti proizvod koji ja reklamiram". Dakle, mi smo sofisticirani, kupi si neki dobar auto, to je cilj života. Kaj neki jadan Indijac, ne može ni sanjati da kupi auto. A ja samo dođem, lupim kredu, i to je to. Nek se jadne banke malo obogate na nama, pa kad kupimo sebi jedan auto, banka si od kamata može kupiti još jedan. A i jadna država, treba i njima malo poreza platiti, inače kako bi isplatili plaće tim stotinama tisuća državnih službenika koji su vrlo korisni. Uglavnom, to je to, vrhunac civilizacije. Vodu piješ iz boce, radiš ko kreten cijeli dan, i ti i žena, onda dođeš doma, platiš si hranu, režije i benzin, i shvatiš da si danas zaradio tri centimetra kvadratna svog stana i to je to. I na kraju kad otplatiš cijeli stan, onda crkneš. I zašto si onda radio cijeli život? Šta zašto, uvijek neki zašto. Previše filozofiraš, taj tvoj Hare Krišna, pa neće te on spasiti. Nastavi, bori se, jedi, razmnožavaj se, spavaj, na kraju crkni, a dok si živ ništa ne pitaj. Yes, to je filozofija koju sam oduvijek htio slijediti. To je vrhunac naše civilizacije.

ponedjeljak, 03.01.2005.

Blizanci u maternici razgovaraju... by: Radhe Govinda das - Vjeruješ li u život poslije rođenja? - Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja. - To je glupost! Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao? - Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima. - To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati, pupčana vrpca je prekratka. I nemoguće je jesti svojim ustima; pa zato imamo pupčanu vrpcu! Kažem ti - poslije rođenja nema života. - Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada. - Ali, nitko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava. Osim toga život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini. - Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas. - Mama?!? Ti vjeruješ u mamu? Pa gdje bi po tvome ta mama bila? - Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali. - Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji. - Da moguce, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek započinje....

petak, 05.11.2004.

Prvo skoči pa reci hop Religioznim ljudima se ponekad zamjera da puno pričaju, ali su potajno isti kao i svi drugi. To možete vidjeti na komentarima na moj blog od 22.10. Da, sve je to lijepo, bogatstvo nije bitno, nismo ovo tijelo itd. međutim kad se obogatiš, da vidimo što ćeš onda. Da, nismo ovo tijelo, međutim kad sretneš neku zgodnu curu, da vidimo kako ćeš se onda ponašati. Da li ćeš shvatiti da ona nije to lijepo tijelo. To je zanimljivo pitanje. Ovo je doba svađe i licemjerja, stoga uvijek treba biti pažljiv pri prihvataćanju nekoga kao duhovno naprednog. To što netko priča visoku filozofiju ne znači da je i sam na tom nivou. Ipak, pogrešna je ideja da si svi licemjeri. Ako pogledamo život A.C. Bhaktivedante Swamija, možemo vidjeti istinsku odvojenost čak i u slučaju dolaska do novca. Mnogi njegovi učenici također slijede isti primjer. Stoga, postavlja se pitanje da li siromasi uopće trebaju pričati o tome kako bogatstvo nije najvažnije. Naravno da trebaju, bezvremenska filozofija Veda ukazuje na tu činjenicu i onaj tko poučava slijediti takvo uzvišeno znanje je ustvari vrlo rijetka osoba. I mnogi od istinskih sljedbenika religije će cijeli ovaj život biti relativno siromašni. Stoga, kako ćemo znati tko je pravi, a to je samo licemjer? Pa teško, ali to nije niti bitno. Krišna se nalazi u srcu svakog živog bića kao Paramatma i Njega nije moguće prevariti, a od nas ostalih svatko se individualno treba truditi da dostigne nivo svjesnosti Krišne, bez prevelikog zabadanja nosa u tuđi duhovni razvoj.

nedjelja, 31.10.2004.

Vrijeme leti Ne samo da se ne može kupiti novcem, nego vrijeme vrlo brzo prolazi. Već je prošlo devet dana od mog zadnjeg bloga, a kao da je bilo jučer. Za duhovni život naravno uvijek imam vremena, ali za blog baš i ne. Iako je i blog dio mogu duhovnog života, samo na žalost sa nižm prioritetom. Nema veze, ionako imam samo par čitatelja. Tu je naravno uvijek link na Bhagavad-gitu, pa ako je netko pročita, nek ima se javi, imam ja još dobrih linkova.

petak, 22.10.2004.

Vrijeme je novac, malo sutra Kao što Srila Prabhupada reče, ne možete produžiti život čak ni za minutu više od onog što Vam je suđeno. Srila Prabhupada navodi primjer bogataša na samrti koji je molio doktora da mu produži život za još šest mjeseci jer ima neke nedovršene poslovne planove. Stoga vrijeme nije novac, novca možda imate, ali vrijeme Vam je ograničeno u ovom rijetkom ljudskom obliku života. Nije da ako imate 100 milijuna dolara, da ćete zbog toga živjeti 1000 godina. Stoga vrijeme nije novac, vrijeme nema veze s novcem, i vrlo je dragocjeno. Novac je dragocjen dok smo u ovom tijelu, a kad odemo iz ovog tijela, novac ostavljamo za sobom. Stoga, duša je bitnija od tijela i od novca, jer ona je vječna. Stoga ovaj kratki, mali životić u dobu koju se zove Kali-yuga, koje je puno svađe i licemjerja, trebamo posvetiti pjevanju Hare Krišna maha-mantre. To će nas u trenutku smrti prenijeti u Božje carstvo, poznatije pod nazivom duhovni svijet ili Goloka Vrindavan. Da bi otišli tamo, potrebno je u ovom životu zaljubiti se u Krišnu. A da bi smo se zaljubili u Krišnu moramo slijediti Njegove upute. Stoga, za dostizanje najvišeg prebivališta, za odlazak kući nazad Bogu nije dovoljno samo "biti dobar", iako je taj pojam vrlo relativan. Što znači biti dobar? To znači slijediti Krišnine upute jer Krišna je apsolutan i On postavlja standarde što je dobro, a što je loše. No, to nije niti previše bitno, jer ljudi u ovom svijetu ionako vole biti zločesta djeca. Vole biti zločesti i zato vole piti alkohol, vole biti seksualno zločesti pa zato stalno varaju partnera, vole psovati. To su sve odlike zločeste djece. A čak i oni koji žele biti dobri, ne znaju kako. Krišna je tu, Bhagavad-gita je tu, ali većina ljudi je previše "pametna" da bi iskoristili to transcendentalno znanje. "Ja znam bolje", to je odlika zločestog djeteta, ne želi slijediti nikoga i ne želi prihvatiti ništa od nikoga. I koji su standardi dobrote u najluđem dobu, Kali yugi? Nije standard prestati jesti meso, nego ubiti životinju što brže, tako da puno ne pati. Nažalost, sve se vraća sve se plaća, pa tamo možemo očekivati da oni koji financiraju ubijanje životinja na takav "milostiv" način, također budu u sljedećem životu ubijeni na isti način, vrlo "milostivo". Šteta.

subota, 16.10.2004.

Perica u potrazi za smislom života PERICA: Tata. TATA: Reci sine. P: Koji je smisao života? T: E, ludog djeteta, pa jesi me prošli tjedan iznervirao s tim. Oćeš da tata dobije čir na želucu od živciranja. Ja tebi sve lijepo, a ti meni tako vraćaš. P: A ništa, pitat ću mamu. T: Makni mi se da te ne vidim, šta sam ja napravio, sva ostala djeca se lijepo igraju na Playstationu, puše travu, seksaju se za 15 godina, a vidi šta sam ja napravio, "Šta je smisao života?", znao sam da s malim nešto neće biti uredu čim se rodio. P: Mama, šta je smisao života? MAMA: Moram ja na frizuru Perice, a poslije ja i tata imamo iznenađenje za sebe. P: Već mi je tata rekao, vodite me kod psihologa. M: Tako je Perice, on će sigurno znati odgovoriti na sva tvoja pitanja. P: OK, ovo Vam je zadnja prilika, ako to ne uspije, odoh ja u Hare Krišnu. (dva sata kasnije) T: Evo, došli mi kako je zakazano pa ako možete nekako pomoći našem Perici. PSIHOLOG: Pa, ja bi Vas molio da ostanem s Pericom nasamo. T: Može, nema problema, mi čekamo vani. PS: Hvala. P: Mama mi je rekla da vi znate koji je smisao života. PS: Gle, Perice ja sam psiholog ovdje, ja postavljam pitanja, a ti odgovaraš, može? P: Nije fer, mama mi je rekla da ćete vi znati što je smisao života. PS: Dobro, možemo o tome malo kasnije, nego reci ti meni Perice, kako se tvoja mama i tata slažu. P: Pa nije baš nešto, tata je nesretan što ne zna koji je smisao života pa dođe ponekad pijan kući pa se dere na mamu, a ona isto ne zna što je smisao života. PS: Da li se tata dere na tebe? P: Da, samo kad ga pitam što je smisao života, to mu jako ide na živce. PS: Perice, a zašto tebe to toliko zanima, misliš da se tvoj tata više neće derati na tebe i na mamu ako ti otkriješ koji je smisao života. P: A zašto ste vi meni sada postavili ovo pitanje? PS: Pa želim ti pomoći. P: Pa sve je ionako slučajno, ja sam samo skupina atoma, nema potrebe da mi pomažete. PS: Nije sve tako jednostavno Perice. P: Kako nije, jesam li ja hrpa atoma ili nisam? PS: Čovjek se sastoji od mnogih slojeva, fizičkih, emocionalnih, psiholoških. P: Da, ali sve se to svodi na atome, jel tako, moderne teorije svjesnosti podržavaju taj pristup, nema tu nikakve duše, nikakve druge energije osim atoma? PS: Pa, u principu da. P: Pa, zašto mi onda pokušavate pomoći? Ja sam samo hrpa atoma. PS: Pa psihologija jednostavno želi postaviti atome na pravo mjesto. P: A tko određuje što je pravo što je krivo ako se cijeli svijet sastoji od hrpe atoma, znači jedna hrpa atoma postavlja standarde kako druge hrpe atoma trebaju uzgledati, to je besmisleno. PS: Dobro Perice, završili smo. (u hodniku) M: Recite doktore, ima li nade za našeg Pericu. PS: Nije ništa strašno, Perica je jak na intelektualnom nivou, ali je slab na emocionalnom. Treba voljeti nekoga, upišite ga u konjički klub, neka se brine za nekog konja, to će ga učiniti sretnim. T: Joj, hvala Vam doktore, hvala Vam puno, znao sam da ćete za pet minuta skužiti u čemu je problem.

srijeda, 13.10.2004.

Živjeti slučajno Slučajno smo se rodili, slučajno živimo, i slučajno ćemo umrijeti. Smisao života? Hvala ne, znanost se time ne bavi. Živjeti slučajno, pa nije to tako ni loše. Nema nikakvih obveza prema Kreatoru ovog svemira, radim što želim, i to je to. Ne vjerujem u nikakvi viši smisao, jer za to nema materijalnih dokaza. A inteligencija i logika? To su danas oskudni resursi, bolje ih je upotrijebiti da se zaradi što više novaca. I onda ću te novce potrošiti, slučajno. Ali ako nema nikakvih obveza prema Kreatoru, nećemo imati nikakvih prava kad nas se optuži za korištenje tuđe imovine. No, i tu imamo mi argumenata. Prvi je, neće se Tata ljutiti, pa mi smo svi Božja djeca. Drugi je new age, pa ako ti vjeruješ da je sve slučajno, onda za tebe je sve slučajno, i nema ništa nakon smrti, a ako vjeruješ da ima, onda ima. :) Jedini je problem kada je sve slučajno onda nema patnje i boli. Ako govorimo o tome da je sve hrpa atoma, onda nema ustvari veze da li patiš ili si sretan. To su samo različita strujanja elektrona kroz mozak. Ipak, materijalisti ne mogu živjeti po toj filozofiji, nije im svejedno. Nije im svejedno da li su bolesni ili zdravi, da li su gladni ili siti, da li im je hladno ili toplo, da li su ružni ili lijepi, u kakvom se slučajno autu voze. Na sve to materijalisti slučajno troše jako puno novaca. Dakle, koja korist od životne filozofije u kojoj je sve slučajno kada je takvu filozofiju nemoguće igdje vidjeti u praksi? Gdje je znanstveni dokaz da ljudi mogu živjeti po filozofiji sve je slučajno i ništa nema nikakvog smisla? Ako ništa nema nikakvog smisla onda čemu uopće znanost? Filozofija materijalističkih znanstvenika je dakle poput čovjeka koji sam sebi puca u glavu.

petak, 08.10.2004.

Za vaš bolji svijet Granice do kojih korporacije idu pokušavajući nas učiniti debilima su stvarno daleke. Uzet ću za primjer najnoviji slogan HT-a "Za vaš bolji svijet". Stukli su 18 mil Eura na promjenu branda, ali nema veze, nadoknadit će oni to od pretplate u sljedećih dva mjeseca. Kao prvo i prvo ovaj svijet nije naš, nismo ga mi stvorili, ili je netko u marketing-u HT-a žestoki hipi pa misli da stvatko živi u svom svijetu. Mi svi živimo u jednom zajedničkom svijetu, koji je postojao prije i nas i nastavit će postojati kada mi odemo iz njega, mi ga nismo stvorili, mi ne upravljamo njime, pa ne znam otkud taj pridjev. Kao drugo, ovaj svijet ne može postati bolji. U njemu vladaju rođenje, bolest, starost i smrt, problemi koje nitko ne može riješiti. Pretplata ostaje kakva je, konkurencije nema, ali u novom brandu i dalje je sve ružičasto. :) Za krepati od smijeha. OK, koja je pozitivna alternativa. Pa definitivno malo se raspitati u Bhavavad-giti o razlozima zašto ovaj svijet uopće postoji, zašto smo mi u njemu, šta ima izvan njega, kako izaći iz njega itd. Čak i vedsko doba je postojao business, i neki vidovi marketinga, ali barem da se na naglašavanje kvalitete usluga i niskih cijena, a ne na "vaš, bolji, ružičasti svijet" u kojem HT naplati 720 kn godišnje od svakog priključka za ništa. I onda uzme sve te novce, i od njih radi reklame tipa "Za vaš bolji svijet". Bolesno.

srijeda, 06.10.2004.

Perica na satu molekularne biologije PROFESOR: Danas ćemo govoriti evoluciji, kako se život razvijao mutacijom i prirodnom selekcijom. PERICA: Profesore, evolucija ne postoji jer nešto šteka već na prvom koraku. PR: Jelda Perice, već sam se bojao da će današnji sat proći bez tvojih komentara, a šta to šteka? PE: Pa ako želimo objasniti život na zemlji, morat ćemo se izgleda ponovno vratiti na kreacionizam, jer čak niti jednostanični organizam ne nastaje sam od sebe. PR: OK, Perice, opet si zločest, ako sada ne daš neki pravi argument nego ispadne da mi samo oduzimaš vrijeme od sata onda ćeš dobiti jedinicu. PE: OK, evo bit ću brz, sve ide OK prvih par koraka, bum, veliki prasak, nema ništa osim vodika -> gravitacija -> formiranje zvijezda -> termonuklearna fuzija, pojavljuje se ostatak ekipe na čelu sa helijem, i na kraju pravi igrači poput ugljika, kisika i fosfora. PR: Pa Perice, evo tebi Čika profesor da peticu za ovo. PE: Samo malo, ekipa se jelte malo zabavi, ode u disco, i tako nastaju jednostavnije molekule poput formal-dehida, glikol-aldehida, amini, šećeri, alkoholi bla bla bla. PR: Dobro, i? PE: I to je to, juhica je spremna, i ništa se više ne dešava, sad je pitanje kako od tih jednostavnih molekula dobiti RNA i DNA jer bez RNA i DNA nema replikacije i mutacije, a bez replikacije i mutacije nema evolucije. PR: Zašto misliš da se ništa ne dešava? PE: Pa niti jedna od gore nabrojanih molekula se ne može replicirati bilo sama bilo uz pomoć bilo koje druge molekule. PR: Kako ne, nukleotidi se povežu i imaš DNA i RNA i to je to. PE: Nažalost, u juhi nije bilo nukleotida, znate našeg starog dobrog čiku Millera, e on je u svojoj knjizi, Proceedings of the National Academy of Sciences USA, 2000, napisao da nije bilo nukleotida. PR: Pa možda je to rupa, ali znanost ide naprijed. PE: Šta znači naprijed, naprijed znači da u zadnjih 50 godina istraživanja u molekularnoj biologiji pokazuju sve veće nepremostive probleme u teoriji evolucije i to na prvom koraku. PR: Dobro, hvala Perice, idemo mi dalje, dakle, evolucijom je postepeno od jednostaničnih ogranizama nastao čovjek kakvog danas poznajemo. PE: E, e, polako, a šta je s mojim argumentima? PR: A to sve stoji, ali ne stignem sad mjenjati gradivo, moram se prvo konzultirati s ministrom, pa vijeće, pa odbor, dok ta cijela procedura prođe, a Perice, za jedno 50 godina će se u školama učiti ovo što ti sad govoriš. PE: Administracija. Detalji na: http://hrvoje-marjanovic.iz.hr/prebiotic/srms.html

utorak, 05.10.2004.

Perica u potrazi za istinom PERICA: Tata, koji je smisao života? TATA: Ajde, Perice, idi se igrati, jučer je tebi tata kupio frizbi, tata mora čitati novine. P: Ne, ozbiljno, tata, to pitanje me zanima, jer odgovor na to pitanje ustvari određuje kako ćemo živjeti svoj život. T: Ma ne, bez obzira koji je smisao života, čovjek mora nešto jesti, mora negdje živjeti, mora zaraditi novce. To mora napraviti u svakom slučaju, uopće nije bitno što je smisao života. P: Pa dobro, naša obitelj je financijski OK, koji je nama sada smisao života? T: Pa nema posebnog smisla, oženiš se, radiš, uživaš u životu. P: A šta je s onim ljudima koji su invalidi ili bolesni, kako će oni uživati u životu? T: A, tko im je kriv. P: Pa onda nemoju svi istu priliku za dostizanje cilja života, to nije fer. T: Ništa nije fer moj Perice. P: Pa jel ima pravde u svijetu? T: Pravda je ljudski pojam, ljudi imaju sudove i trude se održati pravdu koliko mogu, ali neke apsolutne pravde nema. P: Pa to je tako tužno, nema pravde, cilj života je uživati, ali nemaju svi istu startnu poziciju. I na kraju umreš i to je to. T: A tako ti to ide. P: Pa kakvo je to uživanje, sve što mi je lijepo u ovom svijetu, znam da ću to morati napustiti u trenutku smrti, to mi ubija svaku inspiraciju za uživanjem. T: Jednom se živi, uzmi što ti život pruža, jer danas si cvijet, a sutra uvela ruža. P: Tata, moram ti priznati da mi to ne zvuči baš uvjerljivo, vidi, u ovoj knjizi piše da nitko ne bi trebao postati otac, učitelj i vođa ako nije u stanju svoje sljedbenike izvuči iz iluzije materijalnog postojanja. T: Ha Ha, pa nećeš valjda vjerovati nekom hindusu, oni tamo se nisu ustanju niti prehraniti, a nama pričaju o smislu života. P: A vidi ovo, mi smo vječna duhovna duša, koja zbog želje sebičnim uživanje prihvaćamo nova i nova materijalna tijela. Jučer sam razgovarao s profesorom u školi o duši i bilo je baš zanimljivo. T: Priče za malu djecu, vidiš ovih deset prstiju, ono što sam s njima stvorio je ono što je realno. Lako je sjediti negdje u Indiji, po cijeli dan ništa ne raditi i mladiti praznu slamu. P: Tata, gle, ovdje u Bhagavad-giti piše da svatko mora raditi da bi izdržavao tijelo i dušu zajedno, zašto bi neki ljenčina napisao tako nešto. T: Tko god da je, nema on meni šta soliti pamet. P: Tata, gle, ovdje Srila Prabhupada kaže da onaj tko je u iluziji ne može pomoći niti sebi niti bilo kome drugom slično kao što zavezan čovjek ne može odvezati niti sebe niti ikoga drugog. Treba mu pomoći netko tko nije vezan. T: Ma kakva iluzija, iluzija je kad imaš milijardu ljudi u državi, pa pola od njih ne znaju što bi radili, pa onda sjede pod drvetom i filozofiraju. P: Ali gle, ovdje se kaže da duhovno znanje mora doći od Boga, da ga ljudi ne mogu sami smisliti. T: Gle, Perice, nama ne treba Bog, imamo znanost, znamo kako je svijet nastao, znamo izlječiti bolesti, znamo uzgajati hranu, znamo se zabavljati, znamo što se dešava kad grmi, šta će nam Bog? P: Kako je sve nastalo? T: Pa slučajno, veliki prasak, evolucija, i eto nas modernih ljudi, a u zadnjih 10-20 godina smo postali napredniji nego ikad, mi smo vrh evolucije, a ne neki domorodci koji vjeruju u Boga. P: Tata, gle, u ovim knjigama piše da onaj tko se samo hrani, spava, brani i razmnožava nije napredan zbog toga što to mogu i životinje, a ti mi cijelo vrijeme govoriš da je upravo to cilj. Ovdje piše da je napredan onaj koji pokušava spoznati sebe i Boga. T: Pa neka nam onda dođu ti Indijci u Hrvatsku sa svojim lukovima i strijelama pa ću im ja pokazati s Kalašnjikovom tko je napredan. P: Tata, mogu li ja postati Hare Krišna? T: Mali nitkove, da se nisi usudio, slomio bih ti noge na putu do hrama i odrekao bih te se preko novina. P: Ali zašto, pa rekao si da je sve slučajno, ako je sve slučajno onda ja slučajno mogu postati ateist, Hare Krišna ili kršćanin, uopće nije bitno. I rekao si da je cilj života uživanje, a ako netko uživa onda su to oni Hare Krišna ljudi koji su uvijek happy i stalno plešu i pjevaju. T: Ništa nije slučajno, slučajno je kad je kažem da je slučajno. P: Tata, ovdje tvoja filozofija pada u vodu. Morat ću popričati sa svećenikom o tome.

nedjelja, 03.10.2004.

Obrnuta duša Perica na satu biologije PROFESOR: Dragi moji učenici, evo, upravo ste prevalili polovicu osnovnoškolskog obrazovanja, ocjene su zaključene, danas ćemo ponavljati što smo naučili, a od sljedećeg tjedna, želim Vam sretne praznike. Perice, reci ti meni što je čovjek i kako je nastao. PERICA: Duša evoluira kroz biljne i životinjske vrste dok ne dođe u ljudski oblik, koji je velika prilika za samospoznaju. PR: Perice, kakve su to gluposti, ne sjećam se da sam to predavao na nekom od svojih satova, otkud ti to? PE: To sam naučio iz knjiga AC Bhaktivedanta swamija Prabhupade i to mi puno logičnije od vaše teorije da je čovjek jednostavno hrpa kemikalija. PR: Perice, Perice, to nije moja teorija, to je teorija najvećih umova današnjice i prošlih stoljeća, kako možeš biti tako primitivan i vjerovati u nekakvu dušu, to je religijski koncept iz srednjeg vijeka kad ljudi još nisu znali puno o ovom svijetu. Ali danas, razvojem neurologije i ostalih znanosti, duša je potpuno nepotrebna. Naravno, ti u slobodno vrijeme možeš biti vjernik, ali ako govorimo o znanosti, onda duša stvarno nema nikakvog smisla. PE: Poštovani profesore, onda mi molim Vas objasnite kako nastaje svjesnost, ne sjećam se da ste o tome govorili na svojim satovima. PR: Svjesnost, to je jedna od od velikih misterija čak i za modernu znanost. Znamo puno o neurološkim procesima u mozgu, koji dio mozga što obavlja, ali kako nastaje ona svjesnost "Ja postojim", to još uvijek ne znamo. PE: Eto vidite da ne znate, kako onda znate da duša ne postoji? PR: Pa u principu ne znamo, ali mi u znanosti uvijek vjerujemo u ono što je najjednostavnije. Nema potrebe za uvođenjem nematerijalne duhovne čestice, jer to otvara hrpu drugih pitanja i potpuno je nedokazivo. PE: Onda mi dokažite kako komunikacijom neurona u mozgu nastaje svjesnost? PR: Već sam ti rekao da mi to još ne znamo, ali ako se trudimo u pravom smjeru, u budućnosti ćemo to sigurno riješiti, a religija ništa ne može otkriti, tamo je već sve kao fol poznato i nemaš šta otkrivati, ili vjeruješ ili ne vjeruješ. PE: Ha, "otkrit ćemo u budućnosti", znam ja tu foru, uvijek se izvlačite na isti trik, zašto jednostavno ne priznate da su neke teme, poput svjesnosti izvan dosega znanosti. Ako ne znate kako nastaje svjesnost, a ipak ne želite prihvatiti dušu, to znači da ste vi isto tako vjernici kao i religiozni ljudi. PR: Naravno, da jesmo, ali mi svoja vjerovanja pokušavamo dokazati, postoji teorija, i postoji dokaz za teoriju, a u religiji, ne postoji dokaz, samo teorija, i to ne baš uvjerljiva teorija. PE: OK, mene ne zanima takva znanost koja mi ne može dati odgovor na osnovno pitanje, "Tko sam ja?". Vi nemate pojma o ničemu, a pravite se jako pametni. A što se tiče uvjerljivosti vaše teorije da je materija sve što postoji, ta teorija nije samo neuvjerljiva već i opasna. Ona u svojoj esenciji govori ljudima da mogu raditi što hoće jer su samo hrpa materije, stoga je kriminal, droga, prostitucija i seksualni promiskulitet stalno u porastu kao posljedica takve filozofije, a ljudi, lišeni više inteligencije, postaju kao životinje. PR: Dobro Perice, sad je dosta, nijedan ozbiljan čovjek ne vjeruje u ono što nije moguće vidjeti i opipati. PE: Kako ne, svi vjerujemo u inteligenciju, nije ju moguće vidjeti ili opipati. PR: Da, ali ju je moguće izmjeriti pomoću IQ testa. PE: A svjesnost svi znamo da je imamo, pa je nije potrebno niti mjeriti. PR: Naravno, ali ne znamo kako nastaje. PE: To je vaš problem, zato jer ne čitate Bhagavad-gitu. PR: Pa lako je tako uzeti knjigu od nekog primitivnog starosjedioca, i sve je riješeno. PE: Pa ti primitivni starosjedioci imaju bolje odgovore o tome što je duša, nego bilo koji znanstvenik. PR: No dobro, i što sad, neki starosjedioc napiše da je duša nematerijalna čestica i šta sad. PE: I duše ima sljedeće karakteristike: Ima svjesnost, ima želje, neuništiva je, vječna je. PR: I kako ćeš to dokazati? PE: Profesore, trebate shvatiti da su neke stvari iznad dosega materijalističke znanosti. Kako će te vi meni dokazati da trebam živjeti na način na koji moderni ljudi? Samo jedu, spavaju, razmnožavaju se i ne pitaju se o nikakvim višim temama u životu. Oni su poput životinja. PR: Bolje se držati znanosti i biti spreman priznati da mnoge stvari još ne znamo, jednom kad počnemo privhaćati stvari koje ne možemo provjeriti, tu počinje kaos. PE: Pa ne možete provjeriti zato jer Vam ne radi inteligencija, a materijalistički način života je taj koji donosi kaos. Ljudska bića posjeduju višu inteligenciju, stoga imaju moć da shvate teme koje su iznad dosega osjetila, to se zove filozofija. Onaj tko može shvatiti samo ono što može opipati i ništa drugo, taj je ustvari debil. PR: Perice, sram te bilo. PE: Sram bilo Vas, glumite učitelje društva, a ne znate što je cilj života. PR: Perice, Perice, cilj života je ono što si svatko sam odredi. PE: Znači 2 +2 = 4 ili 2 +2 = 5, ja si mogu sam odrediti što je točno. Kad kažete da svatko sam određuje odgovor, to znači da je ustvati svejedno i da ne postoji cilj života, gdje Vam je znanstveni dokaz za to? PR: Pa ne zna se što je cilj života. PE: Ako vi ne znate, to je Vaš problem, ali ako ne znate što je cilj života, kako onda možete reći da je svejedno. PR: OK, dosta Perice, reci svojim roditeljima da trebaju doći na informacije, s tobom nešto nije uredu, morat ćemo te poslati kod psihologa. Da li imaš neke traume iz ranog djetinjstva? PE: Vi imate traume jer mislite da ste nastali od majmuna, ali više o tome ću razgovarati sutra sa profesorom molekularne biologije.

petak, 01.10.2004.

Obrnuti plavi pomak Svemirko: Jesi li ti ćorav? Bogomoljac: Vidim dobro na kratko, a ako mi treba na dalje, stavim naočale. Svemirko: A naočale, produkt moderne civilizacije koju vi Hare Krišne toliko napadate. Bogomoljac: Što god ti može pomoći da spoznaš Boga je uredu, ako kroz naočale čitaš svete spise onda je to OK, ali ako gledaš porno filmove onda je to zlouporaba rijetkog ljudskog oblika života. Znači nije problem u naočalama, već što gledaš kroz njih. S: OK, zezam se. Nego jel vjeruješ ti u teleskop? B: Da. S: OK, onda si sigurno čuo za plavi pomak to ti je dokaz da Bog ne postoji. B: Plavi pomak i Bog nisu međusobno povezani. S: Kako, plavi pomak u spektru svjetlosti pokazuje da se svemir širi, što dokazuje da je sve krenulo iz jedne točke. Eksplozija, veliki prasak, teorija koju vi Hare Krišne toliko napadate. B: OK, čak i da pretpostavimo da plavi pomak znači da se svemir širi ne vidim kakve to veze ima s Bogom. S: Pa imamo prasak, ne treba nam Bog. B: A otkuda taj prasak? S: Pa svemir se širi, pa se skuplja, to ti je takozvani pulsirajući svemir. B: Da i koja je njegova svrha i otkuda ta sva energija koja pulsira. S: E, nemoj me sad, a otkuda Bog? Tko njega stvorio? Od kuda njemu energija za stvaranje? B: Pa logičnije je pretpostaviti da osoba koristi energiju za svoje namjere nego da energija postoji sama od sebe. Bog je po definiciji izvor svega i to je logičnije od pretpostavke da je besmislena materija izvor svega. S: Da, ali u Vašim spisima ne piše da je svemir nastao praskom? B: A vaši spisi se stalno mijenjaju, osim toga postoje određena anomalija u plavom pomaku koja se zove crveni pomak, a znanstvenici uvijek zanemaruju ono što im ne odgovara. S: I kaj, sad bi ja zbog par anomalija u plavom pomaku trebao postati Hare Krišna, obući se u plahte i pjevati po ulici? B: Slavljenje Boga vodi samospoznaji, a kuda vodi tvoje pušenje trave, igranje kompjuterski igrica, tekme, barenje komada itd.? S: Pa pošto vjerujem u pulsirajući svemir, nema nikakvog Boga koji bi mi naređivao šta ja trebam raditi. Nema ništa što je dobro ili loše, sve je u tvojoj glavi, ti si zabrijao u Hare Krišnu, ja sam zabrijao u discu, koja je razlika, osim u tvojoj glavi? B: Kao prvo i prvo, ako si pravi tragatelj za istinom o nastanku svemira, onda bi trebao svaki slobodni trenutak posvetiti znanosti. Ostalo je gubljenje vremena. Tvoja teorija je da nema apsolutne istine, da sve što netko zamisli je istina. To je glupost. Ako zakoni Boga postoje, oni postoje bez obzira vjerovao ti u njih ili ne, isto kao da kažeš, "Ja mogu raditi šta hoću jer ne vjerujem u policiju". To je tvoja glupost. A kad prekršiš zakon i policija te uhvati, onda ti taj argument neće pomoći. S: Kaj, sad me plašiš? Nemoj mi samo reći da ću ići u vječni pakao kad me uhvate policijske snage Boga. B: Ma ne, desit će se ono što je najlogičnije da se desi. S: A šta je to? B: Pa ako ne koristiš ovaj rijetki ljudski oblik života za samospoznaju, nego samo jedeš, spavaš i loviš komade, onda šta će ti ljudski oblik života? To sve možeš puno lakše raditi u tijelu životinje. S: Ma daj, ja ne vjerujem u te gluposti. Kad umreš, sve je gotovo. B: Da bi to zaključio, moraš biti siguran da svjesnost nastaje iz materije, a to do sada niti jedan znansvenik nije dokazao. S: A nego od kuda svjesnost nastaje nego iz mozga, to je najlogičnije objašnjenje. B: Misliš? U mozgu sve što se dešava je razmjena nula i jedinica između neurona, slično kao u kompjuteru. Za kompjutere znamo da nisu svjesni pa je teško pretpostaviti da svjesnost nastaje u mozgu. S: Naravno da nastaje, a i kompjuteri će biti svjesni kad se razviju. B: Gle, slažem se da kompjuter može više ili manje uspješno imitirati ljudsko ponašanje, ali to nije osoba. S: Zašto ne? B: Zato što on nema taj osjećaj "Ja postojim". S: Kako znaš? B: Pa hajde, objasni mi, kako bi isprogramirao svjesnost. Možda ovako: ja_sam_svjestan = 1 ? S: Pa ne znam, ali možda u budućnosti. B: Priznaj da to ne zvuči logično i znanstveno, osim toga, ako bi kompjuteri bili svjesni, trebali bi dobiti sva prava kao i ljudi, to vodi neslućenih pravnih, socijalnih, ekonomskih i ostalih zavrzlama. S: Ne znam, zbunio si me, ali još uvijek ne mislim postati Hare Krišna. B: To nije bila niti poanta, poanta je da je današnja filozofija po kojoj ljudi žive vrlo plitka i lako ju je pobiti. S: Smislit ću ja nove argumente pa se vidimo sutra. B: Hare Krišna.

Obrnuti standardi MUDRICA: "Ja sam pravi, ja vjerujem samo u ono što vidim, za što ima dokaza. Stoga, zašto bi slijedio bilo kakvu religiju, zanimaju me samo provjerene činjenice. Ovaj svijet ne znamo kako je nastao, znanstvenici polako otkrivaju sve više, ne znaju još krajnji odgovor, ali se polako i sigurno približavaju cilju. Budimo iskreni i recimo da ne znamo kako je svijet nastao, ali znanstvena teorija velikog praska je puno vjerojatnija nego religija. Religiozni ljudi su prije sto godina tvrdili da je zemlja ravna ploča, što njima da vjerujemo? Zašto u niti jednom religioznom spisu nema nekakvih znanstvenih činjenica, npr. koja je brzina svjetlosti itd. To su najvjerojatnije neki domorodci izmislili. Stoga, dobra je stvar što se religija odvojila od države, ustvari, religija više uopće nije potrebna, samo neobrazovane bakice vjeruju u Boga. Ne možemo kriviti domorodce, oni su samo pokušavali objasniti pojave poput grmljavine potresa itd. Pošto nisu znali ništa o elektricitetu i tektonskim pločama, normalno su zaključili da je to Bog ljut na njih ili tako nešto." BOGOMOLJAC: "Ja sam se rodio u ovom svijetu i živjet ću u ovom svijetu još neko vrijeme. Pošto imam inteligenciju, prirodno me zanima od kuda dolazim, kuda idem i koji je smisao ovog života i ovog svijeta. Nažalost, znanost mi ne može odgvoriti na ta pitanja. Ako pretpostavim da ovaj svijet ima neku svrhu, to implicira da iza njega postoji neki dizajner. Nema apsolutno nikakvog dokaza da su sve vrste života nastale slučajno. Od muhe ne postaje slon, pa makar prošlo milijune godine, molekularni biolozi su zapeli na stvaranju čak i jednostaničnog organizma još prije 30 godina (nakon Millerovih eksperimenata). Stoga znanstvenici žele da ja VJERUJEM da je život nastao slučajno, a oni ga ne mogu stvoriti namjerno. I što dalje istražuju, vide da je to sve više i više nemoguće. Ali sad je prekomplicirano uništiti cijelu Darwinovu teoriju evolucije jer je nemamo sa čime zamjeniti. Pa nećemo valjda priznati da je to netko stvorio. Kakvi bi mi znanstvenici bili, stoga ostavit ćemo Darwinovu teoriju da je djeca uče u školi ioako molekularni biolozi znaju da čak niti jednostanični organizam ne može nastati slučajno. Stoga, znanstvenici odlaze sve dalje i dalje od cilja. S druge strane, u vedskim spisima (Srimad Bhagavatam) je opisana relativnost vremena još prije pet tisuća godina. A "moderni" znanstvenici su je otkrili nedavno." MUDRICA: "I kaj bi ja sad trebao postati Hare Krišna, a kaj je sa travom, barenjem komada, neću valjda propustiti subotu navečer da bi se klanjao nekom idolu." BOGOMOLJAC: "Tvoj pravi interes u životu se vidi kroz tvoje svakodnevne aktivnosti. Pravi znanstvenik je onaj koji svaki trenutak svog slobodnog vremena provodi u potrazi za apsolutnom istinom, stoga kakav si ti znanstvenik, bolje priznaj da te više zanimaju komadi i trava, nego spoznaja ovog svijeta." MUDRICA: "E tu imaš prav, a kaj misliš da bi neš postigao da se molim Bogu u crkvi zajedno sa starim bakicama? Kaj misliš da se tu stvarno krije istina?" BOGOMOLJAC: "Ako pretpostavimo da je Bog stvorio ovaj svijet, a to je puno logičnija pretpostavka od one da je sve nastalo slučajno, onda nam On očito može pomoći da ga shvatimo ako On to želi, ali za to moramo pokazati neki interes. Iskreno prakticiranje nekog oblika religije i odustajanje od vlastitih planova za uživanje je sigurno jedan način da pokažemo Bogu da smo zainteresirani da ga upoznamo". MUDRICA: "E, sorry, dobar si ti, al žurim na tekmu, vidimo se sutra. Ajd bok." BOGOMOLJAC: Hare Krišna.

Obrnuta osobna realizacija Eto, čitatelji mog bloga žele više osobnih realizacija pa je vrijeme da malo progovorim o tome. Naš um i osjetila su nesavršeni i nikad ne mogu izaći na kraj sa vrlo moćnom materijalnom energijom. Koliko je materijalna energija moćna možete čitati u Bhagavad-giti, link Vam je lijevo. Stoga, postoje je dvije vrste ljudi, oni koji u svom razmišljanju koriste autoritet vedskih spisa i oni koji to ne čine. Srila Prabhupada je napisao desetke tisuća stranica filozofskih tekstova o Krišni i pokazao nam je kako se pridružiti Njemu i dostići najviši savršeni cilj života. I uspio je u tome, mali broj ljudi zaista slijedi njegova učenja, ali to nije zato što su nesavršena, nego zato što je za razumijevanje duhovnih tema potrebna inteligencija. U svojim djelima, Srila Prabhupada je vrlo rijetko spominjao "osobne realizacije", skoro nikad. Uvijek se pozivao na autoritet prethodnih acarya. Mala digresija, acarya je osoba koja autoritet u vedskom znanju i koja pokazuje svojim vlastitim primjerom. Stoga, ja slijedim način pisanja koji je utemeljio Srila Prabhupada. Znam da nikad neću biti niti blizu kvaliteti njegovih dijela, ali barem se trudim slijediti pravila koja je on postavio. Kada Vas instruktor uči kako voziti, on će se 99% koncentrirati na prometna pravila, propise, znakove i ograničenja jer ona su ta koja će Vam spasiti život. Instruktor Vam može reći još par stvari iz svojih osobnih realizacija, ali to nije glavni cilj zašto ljudi idu na vozački ispit. Ljudi idu na vozački ispit da bi naučili voziti po pravilima, a ne da bi slušali osobne realizacije instruktora. Stoga, moja osobna realizacija je da je A.C. Bhaktivedanta Swami najinteligentnija osoba koju sam sreo (kroz knjige, ne osobno). I pošto me toliko fascinirao, ne osjećam nikakvu potrebnu da nešto dodam ili oduzmem od njegove savršene filozofije. Ta filozofija naravno nije njegova, on ju je preuzeo od svog duhovnog učitelja. A njegov duhovni učitelj ju je preuzeo od svog duhovnog učitelja, i tako učeničko nasljeđe ide do Krišne. Stoga, zato svi oni koji žele osobne realizacije mogu otići na "New Age" blog ili "Ja sam jako pametan" blog, ali ovdje ćete čitati samo o vječnoj filozofiji duše i njenom odnosu s Krišnom. Znam da to nije danas popularna tema, ali što da se radi, bolje imati jednog inteligentnog čitatelja nego tisuće neinteligentnih.

četvrtak, 30.09.2004.

Obrnuta slučajnost Sve je slučajno, jedna od glavnih pretpostavki modernog društva. Atomi su se milijunima godina kombinirali i tako je nastao život. A od kuda ti atomi? Od kuda zakoni koji vrijede u svemiru? Kad kažem slučajno, znači da ustvari ne znam odgovor. Npr. ako vidim auto na cesti i kažem da je nastao slučajno, to pokazuje moje neznanje. A čak i jednostanični organizam je tisuće i milijune puta komliciraniji od automobila. Osim toga, znanstvenici sami ne žive po tvrdnjama koje propagiraju. Ako je sve slučajno, zašto šalju svoju djecu u školu, neka ih puste da odrastu slučajno. :) Zašto se trude zarađivati novac, neka jednostavno slučajno hodaju okolo pa što se desi, desi. Zašto idu u auto školu, neka jednostavno slučajno voze auto dok ih slučajno ne uhvati policija i slučajno im ne naplati kaznu. I to nema veze jer će slučajno imati manje novaca u novčaniku, i slučajno će kupiti manje stvari za svoje tijelo koje je nastalo slučajno. Dakle, što je najjednostavnije, na nižim nivoima sve je slučajno, a na višim nivoima odjednost sve dobiva novi smisao. Kakva je to konzistentnost? Atomi se slučajno kombiniraju i besmisleni su sami po sebi, ali na višim područjima generalizacije odjednom više ništa nije slučajno. Ekonomska teorija objašnjava da prije ulaganja u pojedini projekt treba napraviti analizu, a ne samo ulagati na slučajan način. Kompjuterski programi ne nastaju slučajno nego pažljivim dizajnom. Kuće, mobiteli, ništa ne nastaje slučajno. Sve ima svoju svrhu. Ali najkompliciranija stvar od svih, ljudsko tijelo je nastalo slučajno, i nema nikakav viši smisao. A pošto su ljudi danas poput magaraca, onda vjeruju u takve magareće teorije. Samo teško rade po cijeli dan i ne pitaju se o višem smislu životu, i zadovoljni su sa magarećim odgovorima poput onog "Sve je slučajno". Smiješno i tužno u isto vrijeme.

ponedjeljak, 27.09.2004.

Obrnuta dosada Tako mali, mali svijet. A nije baš jako niti zanimljiv. Škola je dosadna, faks još dosadan, a posao je na kraju još dosadniji. I onda si kupiš igračke s kojima se možeš igrati samo kratko pa sutra opet na posao. A i igračke su dosadne, cure su dosadne na kraju, iako izgledaju zanimljivo na početku. Otplaćivanje kredita za stan je dosadno, lječenje neizlječivih bolesti je dosadno, starost je dosadna, a smrt je možda ipak malo zanimljiva ne znaš kak će to sve skupa izgledati. Ali poslije smrti opet dosadno reođenje i opet sve ponovno. Gadno. Sreća Srila Prabhupada je dao izlaz iz svega toga, pokazao nam cijeli svemir, što se u njemu dešava, a sve je manje više dosadno, a onda nam je pokazao pravu zabavu iznad toga svega. Tako duša može uživati u svjesnosti neograničenih prostranstava Krišninog kraljevstva. Lijepo je znati kako stvari stoje. Inače bi smo još bili u svjesnosti slučajne juhe koju nam serviraju materijalistički znanstvenici. Ovako se možemo polako početi pakirati i spremanti za odlazak nazad. Možda će nam to ići za rukom brže ili sporije, ali nije niti bitno, bitno je da odemo iz ovog mrtvog dosadnog svijeta. Znam da zvučim malo depresivno, ali ako ne vidimo da s ovim svijetom nešto nije uredu, onda ćemo nažalost morati ostati u njemu. Osim toga, tu je na sreću pozitivna alternativa.

srijeda, 22.09.2004.

Obrnuta zakrpa Priroda ovog materijalnog svijeta je da se s vremenom raspada, sve što se napravi s vremenom treba zakrpati, popraviti, doraditi. Primjer za to je najnovija zakrpa za windows xp. Međutim, to nije ni prva ni zadnja zakrpa, čak i ako pređete na linux, morat ćete raditi zakrpe, instalirati nove verzije itd. I sve to u nadi da ćemo jednog dana dostići savršenstvo, jednog dana će sav software raditi i sve će biti super. :) Taman posla. Što još pokušavamo zakrpati, pokušavamo zakrpati svoj auto na servisu, pokušavamo zakrpati svoj stan, svoju kuću, svoje odnose, svoju karijeru, svoju ženu, svoju djecu. Kompjuteri i auti se još toliko ne bune kad ih pokušate zakrpati, ali bračni partner se može jako buniti ako ga pokušamo zakrpati. Šefa na poslu nemojte niti pokušati zakrpati, svoj kućni proračun je isto tako vrlo teško zakrpati. Čak i da sve uspijemo zakrpati što je potpuno nemoguće, ne možemo zakrpati jednu stvar, svoje tijelo. Tijelo je predodređeno da se prije ili kasnije raspadne, a kada se ono raspadne, sve ostale zakrpe koje smo napravili na materijalnom nivou više nisu bitne. Ne postoji "old age service pack" iliti zakrpa protiv starosti. A što je najgore, nema niti backup-a. U mnogim filmovima scenaristi su se duhovito dosjetili da u svoj scenarij stave priču kako se mozak može odkopirati i onda kad rokneš, samo te iskopiraju negdje drugdje i ti nastavljaš živjeti. Jedini je problem što mi nismo kemiski pohranjene informacije i sjećanja, već smo duhovna duša, osoba koja doživljava ta sva sjećanja, a dušu je nemoguće uhvatiti i otkopirati, a također ju je nemoguće duže vremena zadržati u pokvarljivom tijelu. Ona teži za vječnom slobodom. Stoga, najbolje je pokušati zakrpati svoju svjesnost, ostaviti se svojih sebičnih planova za uživanje i pridružiti se Krišninim vječnima zabavama koje su savršene i nisu im potrebne nikakve zakrpe.

nedjelja, 19.09.2004.

Obrnuta nadmoćnost Danas ćemo obraditi još jednu smješnu ideju po kojoj danas živi većina ljudi. A to je da je ljudski rod sve u svemu, da je nadmoćan nad svim ostalim oblicima života. I naravno, dodatna ideja je da je današnja civilizacija superiorna u odnosu sa sve dosadašnje. Superiorna u naoružanju, znanosti, poimanju svijeta. Ha, ha, baš smješno. Današnja civilizacija je bliže dnu ljestvice civilizacija nego njenom vrhu. Ovaj svemir nastanjuju razne vrste civilizacije, ovisno o razini svjesnosti. Kakva je superiornost današnje civilizacije? Ovisi kakve kriterije primjenimo. Mi ne znamo ni tko smo niti kuda idemo. U današnjem društvu postoje razne teorije o svjesnosti, ali generalno se sve svodi na jednu veliku hrpu neznanja i nagađanja. Tko smo? Od kuda dolazimo i kuda idemo? Civilizacija koja ne zna točno odgovoriti na ova pitanja nije baš napredna. Uzmimo mrave za primjer, duše koje se nalaze u tijelima mrava imaju vrlo ograničen hardware i software s kojim mogu shvatiti svijet oko sebe. Oni stvarno ne kuže puno, samo znaju da moraju naći hranu, razmnožavati se, i znaju svoju ulogu unutar mravlje hijerarhije. Mi ljudi smo puno napredniji i puno bolje razumijemo ovaj svijet od mrava. Međutim, u Vedama je opisano da iznad nas postoje puno naprednija bića. Mi smo za njih, već pogađate ... mravi. Naspram njihovog razumijevanja svijeta, naše razumjevanje je mravlje. Stoga poruka iz lekcije Srila Prabhupada za danas je "Don't think you are all in all". "Nemojte misliti da ste sve u svemu." Postoje puno razvijenije civilizacije unutar ovog svemira, a iznad svega tokga je duhovni svijet, gdje vječno žive oni koji su dostojni gledati Boga licem u lice. Drugačiji tip energije. Iznad toga je Goloka Vrindavan, tajnovito mjesto prema kojem trebamo žudjeti.

srijeda, 15.09.2004.

Obrnuta nepotpunost Ljudi su spremni potrošiti više od osam sati dnevno radi napretka u karijeri, ali za duhovnu samospoznaju nemaju vremena niti minute. To je pravo ludilo. Život je kratak, ali mi smo ga spremni potrošiti na utrku za novcem i nije nas briga niti od kuda dolazimo niti kuda idemo, niti zašto smo uopće stavljeni u ovu situaciju. To je znak slabe inteligencije. Samospoznaja je primarna, a zarađivanje novaca sekundarno. Bez samospoznaje ćemo se osjećati prazno, jer život brzo prođe, a kad jednom starost i bolest pokucaju na vrata, onda je kasno. Stoga, dok smo mladi i zdravi i dok nam mozak još funkcionira trebamo usvojiti svjesnost Krišne, taj predivni način života sa Bogom u centru. Sve ostalo je dosadno. Nakon cijelog radnog dana u kojem smo napravili puno toga, da li se osjećamo zaista ispunjeni, ili imamo osjećaj da nešto fali. Dušu ne može ništa zadovoljiti u potpunosti osim odnosa s Krišnom, tako da je vedska teza da iako smo naporno radili cijeli dan, na kraju dana se osjećamo nepotpuno, zašto? Zato jer nam fali Krišna, i taj osjećaj nepotpunosti ne može ništa popuniti. Iako smo radili cijeli dan, imamo ženu, djecu, učestvujemo u dobrotvornim aktivnostima, bavimo se svojim hobijem, i dalje nešto fali. To nešto je Krišna.

nedjelja, 12.09.2004.

Obrnuta religija Mnogi religiozni ljudi se pitaju koja religija je bolja, i svi najčešće misle "Moja je najbolja". To je u neku ruku logično jer ako mislimo da je neka druga najbolja, a onda bi bili u njoj. I sad se postavlja pitanje kako imati religiozni dijalog, kako ne uvrediti druge ako mislimo da je naša najbolja, kako ne ispasti primitivan, ili ograničen. Srila Prabhupada u svojim knjigama se skoro uopće nije bavio tim pitanjem s tog aspekta. On je naglašavao da je svaka osoba duhovna duša, i da nije ovo tijelo. Ta duša jedino može biti sretna služeći Boga. Netko može promjeniti religiju, musliman može postati kršćanin, hindus može postati musliman, ali ta vječna odlika živog bića da nekoga voli da nekoga služi kao simptom te ljubavi se ne može promjeniti, ona je neodvojiva od duša, kao što je toplina i svjetlost neodvojiva od vatre. Tako bi Srila Prabhupada brzo okrenuo temu na ono što je stvarno bitno, a to je da li je Bog zadovoljan s nama ili nije. Također je puno puta spomenuo da je svaka religija koja poučava kako voljeti i služiti Boga prava. Ta služba treba biti ahaituki i apratihata, nemotivirana i neprekinuta da bi u potpunosti zadovoljila dušu. Stoga, svaka religija koja praktično može pokazati sljedbenike koji neprestano i nemotivirano služe Boga, to je prava religija. Ako religija podučava sljedbenike da traže nešto za uzvrat od Boga, to nije najviši nivo, ako sljedbenici stalno prekidaju svoju službu za Gospodina, to nije najviši stanard. Bog ne želi da mu se posvetimo samo sat dva nedjeljom neki cijeli tjedan, svaki dan, 24 sata dnevno. To je prava ljubav. Npr. ako imate osobu suprotnog spola koja Vam kaže da Vas može voljeti samo 3 sata tjedno, na duge staze niti vi niti ta osoba nećete biti zadovoljni u tom odnosu. Ostalo vijeme, ta osoba će se družiti i razmišljati o nekom drugom. To se ne zove ljubav. Stoga, ako mi mislimo na Boga tri sata tjedno, a želimo otići u njegovo carstvo, to neće proći. Što bi radili tamo? Prije ili kasnije bi nam dosadilo i počeli bi tražiti fliper ili disco? Stoga svoju svjesnost i svoje želje moramo prilagoditi prije odlaska u to vječno carstvo.

četvrtak, 09.09.2004.

Obrnuti prijatelji Tko je naš pravi prijatelj? Ovo doba se zove doba Kali, doba svađe i licemjerja. Iz toga se da zaključiti da je teško naći pravog prijatelj, a mnogi ljudi su usamljeni. Stoga, tko je naš pravi prijatelj? Materijalističko društvo znači da je grupa ljudi zajedno i svi bacaju fore. Na tuđi račun naravno. I tko bolje može uvrijediti drugoga, taj je faca. Čak i u takozvanim finim krugovima, svatko je prekriven suptilnim elementom koji se zove lažni ja, taj element dolazi prije inteligencije i uma. Stoga, između mene i mog prijatelja postoji dva debela sloja, moj lažni ja i njegov lažni ja. I ako trenutno mom lažnom ja odgovara da se družim s njim, i umovi su nam slični, onda ćemo se družiti, ali na umjetnom i površnom nivou. Ipak, pravo druženje je ono koje je oslobođeno lažnoj ja, tek tada duša može uživati u pravom prijateljstvu i pravoj ljubavi. Naš primarni odnos je naravno usmjeren prema Krišni, ali čak i u odnosima jedni prema drugima možemo naći pravi nivo sreće. Stoga, sa Krišnom u centru, naši porodični, prijateljski i svi ostali odnosi postaju slatki. To je pravi ključ zdrave obitelji i zdravog društva. To je također pravi smisao braka i prijateljstva. Danas se svaki drugi brak raspradne, zašto? Zato što svatko gleda svoj interes, i kad mu odnos dosadi, onda traži nekog drugog. Međutim, ako je Krišna centar našeg odnosa onda sve postaje lakše i ljepše. To je pravi smisao braka, miran život sa Krišnom u centru. Inače, koja je poanta braka? Zašto držati kravu kod kuće kad mlijeko možemo kupiti na tržnici (ostavit ću čitateljima da shvate preneseno značenje ove rečenice).

utorak, 07.09.2004.

Obrnuta medicina Duša je ono što je bitno, duša je vječna, puna znanja i blaženstva, a simptomi njenog postojanja su svjesnost i želje. Međutim, kada uroni u svijet materije, biva zakinuta svog prirodnog prava, vječnosti, znanja i blaženstva i neograničene slobode. U materijalnoj, stranoj atmosferi duša i dalje pokušava održati svoje prirodno stanje. Pokušava biti vječno mlada. Tako ljudi danas vježbaju, uzimaju ljekove, idu na operacije, pokušavaju biti mladi i zdravi, što duže. Međutim, to ne ide. Nemoguće je biti zdrav u materijalnom svijetu jer sama činjenica da se nalazimo u materijalnom svijetu govori da s nama nešto nije uredu i to moramo prepoznati. Onaj tko ne zna da je bolestan, nikada ne će uzeti lijek jer ne shvaća zašto bi ga trebao uzeti. Vede definiraju znanje kao shvaćanje razlike između duha i materije. Tu počinje pravo znanje. Svo ostalo znanje poput matematike, fizike, arhitekture itd. se naziva apara, ili niže. I uistinu, dok ne shvatimo svoj pravi položaj, svoj odnos s Krišnom, ne možemo iskustiti pravu sreću. Cijelo materijalno tijelo je kao strani element na duši, tijelo je uistinu kao tumor na duši, dokaz njene bolesti. Duši ne treba materijalno tijelo, ona može biti potpuno sretna u duhovnom svijetu u svom odnosu s Krišnom. A tumor se razvija ponovno i ponovno zbog pogrešno usmjerenih želja. Stoga, trebamo transformirati svoje želje i problem će biti rješen. Što treba željeti? Treba željeti učiniti Krišnu zadovoljnim umjesto da pokušavamo učiniti sebe zadovoljnim. Kako zadovoljiti Krišnu je savršeno opisano u djelima AC Bhaktivedanta swamija Prabhupade. Međutim, ljudi koji nisu jako inteligentni pokušavaju uljepšavati svoj tumor. Njezin-tumor: (Blink blink sa trepavicama) Njegov-tumor: "Hej bejbi, imaš lijep tumor na duši." Njezin-tumor: "Macane, nisi ni ti loš, tvoj tumor se sastoji od puno mišićnog tkiva i malo masnog tkiva". Njegov-tumor: "Moj tumor me svrbi, mogu li istrljati svoj tumor sa tvojim tumorom." Njezin-tumor: "Pa, nemaš stila, ja želim uspostaviti trajni tumor-odnos, a ti bi se samo trljao. Meni su bitne tumor-emocije". Njegov-tumor: "Pa ja želim svoj tumor trajno trljati s tvojim tumorom". Njezin-tumor: "E, vidi, ja i ti smo sada u braku, i imamo još jedan mali tumor" Njegov-tumor: "E mali tumor je isti tata". Tumor je tumor, ne znam zašto se ljudi toliko opterećuju s njim? Europljani žele da im tumor bude malo tamniji preko ljeta, crnci i indijci žele izbjeliti svoj tumor. Neki žele povećati grudi na svom tumoru, neki žele smanjiti nos. Neki piju tablete da zaspu, neki piju kavu da se razbude. A frizura je najbitnija, malo gela, i da vidiš. A šta je kosa? :) Kosa nije ništa drugo do kristalizirani izmet. Ona-tumor: "E, tumorice-prijateljice, jesi vidjela kako onaj macan ima dobru zurku" Tumorica-prijateljica: "E, pazi imaš dlaku u juhi" Ona-tumor: "A, fuj. Zovi konobara". Ak je dlaka u juhi onda je bljak, a ak je dlaka na tumoru onda je super. Svašta. Dakle, znanje je ključ, jer svatko djeluje u skladu sa svojom svjesnošću. Ako netko misli da je tijelo, onda će djelovati samo za tijelo, pokušavajući mu pružiti što više udobnosti. Ako osoba shvati da je duhovna duša, onda će djelovati tako da se vrati u svoj vječni dom.

nedjelja, 05.09.2004.

Obrnuta rijeka U tijelu u kojem živimo, postoje različite energije, prije sve tri suptilne energije pod nazivom um, inteligencija i lažni ja. Materijalna energija nas uvijek usmjerava prema materijalnom načinu razmišljanja, prema materijalnim djelatnostima i tako nas struja vuče postepeno prema ušću, nakon kojem nas čeka okrutna smrt. Stoga, pobjeći od smrti, pobjeći od materijalnog iluzornog života znači plivati uzvodno, podhvat koji mnogi ne žele niti početi jer im je "teško". I stvarno, i je teško, za plivanje uzvodno je potrebna kondicija, a da bi se netko upustio u tako nešto, mora imati dobar razlog za to. A mi ne razumijemo što je dobar razlog za duhovni život. Ako ne shvaćamo da smo bolesni, zašto bi uzimali ljekove. Pogotovo ne želimo uzimati gorke ljekove. A duhovni život prvih 20 godina nije lak. To je jedna velika borba, plivanje uzvodno. Zašto je duhovni život tako kisel na početku i zašto skoro nitko niti ne razumije da se treba njime baviti? Zato jer je ovaj materijalni svijet poput zatvora u kojem ne postoje rešetke, nego zatvorenici jednostavno ne žele pobjeći. Zašto ne žele pobjeći? Zato jer im materijalna energija kroz um stalno servira nove načine uživanja. "Gledaj televiziju, idi u disco, idi u kino" i onda uvjetovana duša misli "To sam ja, to su moje želje". Međutim, to nismo mi, to nisu naše želje. Mi smo vječni djelić Krišne, koji je po prirodi pun vječnosti, znanja i blaženstva, i samo smo zbog neznanja prihvalili igru Maye, materijalne energije. A materijalna energija je kao poremećena babysitterka, prvo nas mazi i pazi, a onda nam opali šamar, i taman kad mi pomislimo kako je ovaj materijalni svijet jadan i kako želimo otići iz njega, open nam da nešto lijepo samo da bi zaboravili šamar. I kad se mi uljuljkamo u našu situaciju, opet nam opali šamar. :) I tako milijunima života, neki nikad ne nauče lekciju. Ali postoji alternativa, iz zagrljaja poremećene babysitterke možemo pobjeći kući nazad Bogu, nazad našem pravom ocu. A Tata je na sreću više nego normalan i pun je ljubavi prema nama. I tako kad duhovni život počne, materijalna energija ima zadaću da provjeri koliko smo stvarno iskreni, pa tako nastavlja nuditi svoje proizvode, Maya, materijalna energija je izvorna, savršena, nepobjediva direktorica marketinga koja je u stanju svojim slatkim osmjesima i dobrom filozofijom prodati skoro svaki proizvod. Uopće nije bitno o kojem se proizvodu radi, dok god duhovna duša ne prilazi Krišni. Maya, dakle nije vrag, ona je sluškinja Krišne, ali ima tu nezahvalnu zadaću da one koji su zavidni na Krišnu drži podalje od Njega i tu svoju funkciju obavlja savršeno. Pazite je se. Isfurat će Vas po cijelom univerzumu dok niste rekli "keks". I taman kad nam neki oblik uživanja dosadi, dolazi Maya i kaže, "Da, imaš pravo, to je glupo, imam za tebe nešto novo, nešto što će ti se sigurno svidjeti." I to je upravo glavni simptom materijalističke civilizacije, trošimo dragocjeno vrijeme u ljudskom obliku života da bi zaradili novac da bi kupovali nove igračke. Novi mobitel, novi auto, nova cura, novo turističko odredište. Naravno, neki sretnici mogu mijenjati mobitele, cure, aute i turistička odredišta, ali 90 % ostalih jadnika to ne mogu. Ali, ima Maya i za njih lijek. Njima govori "Kada ti budeš bogat, moći ćeš i ti tako.", "Znam da nemaš novaca za novi Mercedes, ali možeš nabrijati svog fićeka", "Tvoj glumac i rock-pjevac je tako super, on ima sve, jahte, aute, mobitele, cure, a ti nemaš ništa, usput rečeno, on se bogati na račun tebe jer ti kupuješ ulaznice za njegove koncerte i njegove CD-e, ali nema veze, iako ti si sirotinja, iako si looser, možeš slušati njegove pjesme i pušiti cigarete na isti način na koji on to radi". Što je osoba gluplja, to Maya servira gluplje trikove, zašto bi upotrebljavala svoja sofisticirana oružja na nekoga tko nema inteligencije koliko je crno pod noktom. "Samo ti jedi parizer i paštetu, to ti je super". Da, nažalost, ljudi čak nalaze zadovoljstvo da "jedu", da dobro ste čuli, da jedu samljevene papke i nokte od životinja. No, to nije najveći crnjak, najveći crnjak je da još plaćaju za to. Da ne zaboravim i kokošju menstruaciju, bez koje svaki bolji kolač "napredne" zapadnjačke civilizaciju nije potpun. Ali to što Maya upotrebljava glupe trikove na onima koji su glupi, ne znači da nema ona i puno boljih trikova, ustvari tako je dobra da je nije moguće pobjetiti. Moguće ju je pobjediti jedino ako se predamo Bogu, njezinom Gospodaru. Nema drugog načina. A najbolji znak te predaje je pjevanje Hare Krišna maha-mantre. U suprotnom ona pobjeđuje, nastavlja nas dizati na foru iz života u život. Njezin prvi trik je da nam uzme ljudski oblik života. Ako se ne zanimamo za samospoznaju, nismo ništa drugo na dvonožna životinja, u sljedećem životu onda možemo hodati na sve četiri, jer što će ljudski oblik nekome koga ne zanima spoznaja Boga.

subota, 04.09.2004.

Obrnuti terorizam E, stvarno, u ovom svijetu se dešavaju svakakve gluposti, ovaj svijet treba napustiti što prije. I kako napreduje ovo doba Kali, doba svađe i licemjerja, dešavat će se sve luđe i luđe stvari. Jedini način da se savlada napredak doba Kali je zajedničko pjevanje Hare Krišna maha-mantre. Nikakva količine špijaže, antiterorističkim mjera i ostalog ne može spriječiti probleme u ovom materijalnom svijetu. Zašto, zato što je zakon karme okrutan, ali pravedan. Sve počinje za neznanjem, osoba u neznanju radi svakakve gluposti, i onda joj se to odbija o glavu. Terorist koji ubija djecu, kakvu on budućnost može očekivati u sljedećem životu? Pa on će biti dijete koje će biti ubijeno. Sve se vraća, sve se plaća. Što su ljudi luđi, što rade luđe aktivnosti, to im se luđe stvari dešavaju u sljedećem životu (ili još u ovom). A što ih nagoni da rade takve stvari? Guna tame, koja se manifestira, kroz mržnju, ludilo i ljutnju. Guna neznanja i njeni simptomi se manifestiraju upravo zato jer ljudi ne prakticiraju svjesnost Krišne koja osobu dovodi u gunu vrline, koja se manifestira kroz jednostavan život, toleranciju i ljubav prema svim živim bićima koja je prirodna posljedica ljubavi prema Bogu. Stoga, ateistički vođe ovog društva sami nemaju duhovno znanje i ne mogu ga dati svojim građanima, i do god stvari tako stoje, dešavat će se svakakve gluposti. Čak i kad većina ljudi postane svjesna Krišne, barem do neke mjere, i dalje će postojati problemi, ali u puno manjoj mjeri. U ovom materijalnom svijetu, nemoguće je u potpunosti izbjeći probleme, moguće ih je samo smanjiti. Ali pravi cilj je razviti svoju svjesnost Krišne i otići iz ovog materijalnog svijeta, a ne ga pokušati učiniti lijepim mjestom. Što je najgore, ateisti, tj. ljudi koji nemaju pojma o nikakvim višim zakonima ovog svemira pa ni o samoj biti religije, tvrde da su religije uzrok ratova i terorizma. Religija nikad nije uzrok rata, klanje životinja je uzrok rata, dok god se kolju životinje, posebno krave, bit će rata i terorizma, takav je zakon prirode. Osoba koja je stvarno religiozna ne želi nauditi niti životinjama, a kamoli ljudima pa prema tome prava religija nikako ne može biti uzrok rata. Problem je što postoje mnogi ateisti i osobe koje uopće ne razumiju religiju,a predstavljaju se kao religiozni vođe, takvi ljudi koriste religiju da bi opravdali svoje nasilničke ciljeve, a mase ljudi koje također ne poznaju religiju ih slijede. Međutim, za shvatiti pravu religiju je potrebno nešto inteligencije, a Krišna daje inteligenciju samo onima koji su iskreni u svom nastojanju. Oni koji nemaju pravilnu motivaciju nikad ne mogu shvatiti Boga. 95 % tzv. "religioznih ljudi" su religiozni samo izvanjski, a žive potpuno isto kao i materijalisti i to se može vidjeti po njihovom govoru, načinu razmišljanja i svakodnevnim aktivnostima. Takvi ljudi ne mogu dobiti milost Boga dok ne postanu stvarno zainteresirani, a ne samo izvanjski. Osoba koja pokušava biti religiozna, a istovremeno kolje životinje, nikada neće moći shvatiti pravu bit religije. Religija je samo kao dodatak i osiguranje našem životu osjetilnog uživanja. To je česta predođba religije. Ja sam taj koji uživa u ovom svijetu, a Bog je moj dobavljač, a moje molitve su ustvari narudžbe raznih stvari koje mi trebaju. Ali Bog nije dobavljač, Bog je taj koji uživa, a mi bismo trebali svoje aktivnosti povezati s njim. Cilj našeg života svakog dana bi trebao biti da čitamo o Njemu, pjevamo o Njemu, sjećamo se Njega, nudimo Mu hranu, prije nego što je pojedemo. Da, nudimo mu hranu na oltaru pjevajući Hare Krišna maha-mantru, a ne da mu se zahvaljujemo na hrani, tj. na uspješnoj dostavi. Ako se Bogu zahvaljujemo na hrani koju jedemo, to znači da je On naš dobavljač, ali mi ustvari hranu koju jedemo trebamo prvo ponuditi Njemu, a ono što ostane nakon ponude sami jedemo. Takva hrana koja ostane nakon ponude se zove prasadam ili milost i pročišćava nas. Novci, nisu namjenjeni kupovanju jahti i dobrih automobila, treba živjeti vrlo jednostavno i 50 % svojih prihoda davati za propovjedačku misiju kako bi se u drugim ljudima moglo dati znanje kojim postaju sretni. Tko je danas spreman živjeti na takav način? Skoro nitko, onda barem neka ne prave predstavu religiozne osobe. Cilj života je žrtvovati se za Boga, ako ne možemo dati 50 % onda, barem 20 %, ali bitno je to raspoloženje, ja nisam gospodar i uživatelj ovog svijeta, ja ovdje živim samo da bi zadovoljio Boga. To je znak prave ljubavi. Mnogi tvrde da vole Boga i da su religiozni sve dok se dođemo do pitanja njihovog novčanika, onda se vidi tko je reliozan. Na novčaniku se religija poznaje. Dok god ljudi ne stave Boga u centar, već samo gledaju svoj interes, do tada će biti sukoba na individualnom, obiteljskom i nacionalnom nivou. Ludilo i sukobi se povećavaju sve više i na kraju kulminiraju u terorizmu. Što je to ludilo? Ludilo je sakupljati sve više stvari u pokušavati uživati u ovom svijetu u kojem smo tako kratko. A prava inteligencija je raspitivati se o smislu života, i o tome zašto smo ovdje, od kuda dolazimo i kuda idemo. Ali ljudi to ne mogu shvatiti pošto rade teško cijeli dan kao magarci samo da bi dobili malo hrane i imali seks po noći. Magarac nikada ne može shvatiti Krišnu jer po cijeli dan teško radi za svog gospodara da bi dobio malo trave koju ionako može naći bilo gdje, navečer još ima seks pod rizikom da ga magarica izrita, ali on ne mari za te probleme. Zar je to život koji treba živjeti? Zar stvarno ne postoji pametniji i bolji pogled na svijet?

četvrtak, 02.09.2004.

Obrnuta umjerenost Umjerenost, riječ koja je se danas rijetko koristi, nije baš popularna. "Umjerenost u jelu i piću", to je jedino što mi pada napamet. Ne pojesti više od 1 kile teletine u jednom obroku. Pa i jedna kila je dovoljna da te odvede u pakao. Ne više od 5 piva u jednoj večeri. I kapljica alkohola zatvara vrata samospoznaje. Vede i općenito duhovni život znači umjerenost u svemu što se radi, umjerenost u spavanju, umjerenost u jedenju, umjerenost u osjetilnom uživanju. Tek na tom nivou počinje mir i prava sreća. Međutim, većini ljudi ne pada na pamet da budu umjereni u uživanju u ovom svijetu. "Uzmi što ti život pruža, jer danas si cvijet, a sutra uvela ruža". I stoga uvijek postoje neograničeni planovi za zarađivanje novaca radi kupovanja raznih vrsta igračaka, i osvajanje suprotnog spola. I tako unedogled, većinom se sve svodi na žudnju za onim što nemamo i jadikovanje za onim što smo izgubili. Veliki planovi za budućnost i sjećanje rijetkih lijepih trenutaka iz prošlosti. A sadašnjost? Pa većina ljudi jedva preživljava sa nekom mizernom plaćom i krpa kraj s krajem, bori se sa raznim vrstama bolesti koje su se pojavile u njenom tijelu kao posljedica nezdravog života ili u tijelima nekog u obitelji. To je surova realnost. Čak i da netko ima više novaca, apetiti za kupovanjem su uvijek veći od novaca na raspolaganju. I koje je rješenje tog problema? Kontrola uma i duhovni život? Jednostavno življenje i visoko razmišljanje? Ne, naravno, rješenje je kredit. Ali čim osoba smanji temperaturu svoje materijalističke groznice, odmah se otvara prostor za prilaženje Krišni, razmišljanje o Njemu, čitanje o njemu i razvijanje odnosa s Njim. Materijalisti tvrde da Bog ne postoji iako to ne mogu dokazati, ali tužna istina koja se krije iza takvih izjava je da Bog ustvari njih uopće ne zanima, dapače, ako ne postoji, onda je njihov životinjski način života opravdan. Jad i bijeda, a ipak rijetki se pitaju postoji li nešto više. Da li je ovaj svemir stvarno nastao eksplozijom kozmičke juhe? Da li je ljudski život namjenjen da se koprcamo 50 godina i onda umremo? "Previše filozofiraš" To su mi uvijek govorili u osnovnoj školi.Srećom pa sam postao Hare Krišna.

utorak, 31.08.2004.

Obrnuta zaposlenost Koji je san današnjeg prosječnog studenta? On bi želio biti manager u velikoj firmi, a ona bi željela biti direktorica marketinga. Svi bi naravno željeli raditi od jutra do sutra, razviti karijeru, imati puno novaca, s novcima kupiti puno igračaka i onda umrijeti. O, pardon, ovo zadnje nitko ne bih htio, ali se ipak zna desiti, i to svakome. "Who dies with the most toys, wins". Tko umre sa najviše igračaka, pobjeđuje. To je filozofija "modernog" zapadnog društva. Ali, kao prvo i prvo, ne može svatko biti manager i direktorica prodaje, jer ima puno više onih koji to žele, nego što ima takvih radnim mjesta, pa se često ljudi znaju pomiriti i sa običnim poslom i ne tako blistavom plaćom. U knjigama A.C. Bhaktivedante Swamija Srila Prabhupade nalazimo da je današnja civilizacija uzima gunu strasti kao mjerilo uspjeha i sreće. U Bhagavad-giti je opisano da postoje tri sile u ovom svijetu koje su uvijek pomješane i u svojim različitim omjerima upravljaju načinom razmišljanja i životom svakog od nas. Te tri sile su vrlina, strast i neznanje. Današnja civilizacija je pod utjecajem gune strasti i neznanja. Sreća u guni strasti je takva da na početku izgledao kao nektar, a na kraju kao otrov. Guna strasti se ogleda u velikoj želji i žudnji za uživanjem u predmetima osjetila, prije svega u suprotnom spolu te pretjeranom naporu za dostizanjem materijalnih zadovoljstava. Sreća u guni vrline je ona koja je na početku kao otrov, a na kraju kao nektar. Sreća u guni vrline dolazi od mirnog života, stjecanju duhovnog znanja. Osoba dostiže takvu sreću aktivnostima koje na prvi pogled ne izgledaju tako ugodne, ali na kraju donose pravu sreću. Takve aktivnosti su rano ustajanje, pjevanje Hare Krišna mahamantre, kontrola uma i osjetila, proučavanje knjiga koje se duhovnim znanjem itd. Stoga, bitno je zaključiti da postoji mnogi načini na koje osoba može pokušati dostići sreću u ovom svijetu. Sreća koju nam nude današnji mediji i općenito materijalistički način života nije ona prava sreća za kojom tragamo. Prava sreća se nalazi u duhovnoj praksi koja nam donosi mir uma i sreću na jednom dubljem unutrašnjem nivou. Pravu sreću živo biće dostiže jedino u kontaktu sa Krišnom, a guna vrline nam omogućuje da počnemo primjećivati Krišnu u svom životu.

četvrtak, 26.08.2004.

Obrnuta svakodnevnica Danas je izvanjski gledano bio jedan sasvim običan dan. Ništa se specijalno nije desilo. Niti sam dobio na lotu, niti ništa takvo. Ono što je zanimljivo je to što mi je današnj dan bio totalno super sa duhovnog gledišta. Mantrao sam Hare Krišna na brojanici, slušao lekciju od Krišninog čistog bhakte Srila Prabhupade, razmišljao o Krišni, pjevao i o Krišni, sada pišem o Krišni i još ću malo čitati o Krišni. Strast danas nije bila izražena u mom životu i zbog toga osjećam veliko olakšanje. Što smo bliži Krišni, to je život ljepši, to je velika tajna za sreću koju nam je donio Srila Prabhupada. Nažalost, tako su rijetki ljudi koji uzimaju lijek za sve probleme. Šteta, ipak onih par sretnika koji su ga skužili, njihova budućnost je vrlo svijetla. Sreća je uistinu unutar nas, u duhovnoj potrazi za višim razinama svjesnosti, a ne u izvanjskim stvarima. Ipak, većina ljudi sreću traži isključivo kroz osjetila, a takav način života donosi novo materijalno tijelo i nove probleme. Ovo materijalno tijelo je poput tumora na duši, a ipak skoro nitko ne zna kako da ga se riješi, ili još gore nitko niti ne zna da bi ga se uopće trebao pokušati riješiti. Gadno. Ovaj materijalni svijet je poput zatvora, koji nema rešetke, niti bodljikavu žicu, visoke zidove itd. To je takav zatvor iz kojeg zatvorenici jednostavno ne žele pobjeći. A što ih drži tu? Sebične želje, od kojih je seks glavna. Ovaj materijalni svijet je mjesto iz kojeg svaki pravi gentleman želi što prije izaći. Sutra idem na kamp, ali ne običan kamp, već Hare Krishna kamp, a onda u nedjelju ćemo svi skupa nakratko preuzeti glavni riječki trg od materijalne energije i pretvoriti ga u duhovni svijet. Jedva čekam. Nadam se i napraviti par dobrih slikica i tako unijeti radost u srca svih Hare Krišna drugova iz cijelog svijeta koji posjećuju moj web site.

srijeda, 25.08.2004.

Obrnuti otrov "Za sreću koja na početku može izgledati kao otrov, ali je na kraju nektar i koja budi u osobi svijest o samospoznaji kaže se da je sreća u guni vrline". BG 18.37. LINK Za sreća koja nastaje iz dodira osjetila s njihovim predmetima i koja na početku izgleda kao nektar, ali je na kraju kao otrov kaže se da ima prirodu strasti."BG 18.38. LINK Ono što nam se u prvom času čini zanimljivo, kao što je npr. piva s prijateljima, lovljenje komada (mesa) u discu, čitanje novina itd. to je ustvari najveći otrov. Zašto? Zato što veže našu svjesnost za materijalnu atmosferu koja prolazna i bijedna. A ono što na početku izgleda kao otrov, npr. posvećenost Bogu, kontrola uma, pjevanje Hare Krišna na brojanici (redovno), čitanje o spiritualnim temama, razmišljanje o Krišni itd. To je nešto što treba vježbati, a vježbanje je mukotrpno, i vrlo lako možemo skliznuti nazad na materijalni nivo. Ipak, to što je na početku teško donosi u stvari pravi nektar u životu. Stoga, ne zaboravimo, sreća nije tamo gdje mi mislimo da je, tj. tamo gdje nas naš um uvjerava da je, nego sreća je u slježenju Krišninog recepta za sreću. I pogledajte kako materijalna energija moćno djeluje kroz um, kako ljudi žive svoj život iznova i iznova pokušavajući uživati u materijalnoj sreći koja je poput kapljice vode u pustinji. Kapljica vode nikada ne može utažiti žeđ nekoga tko je jako žedan. Isto tako, mala količina sreće koja se dobija u materijalnom svijetu nikad ne može zadovoljiti dušu koja čezne za neograničenom srećom koja je prisutna u duhovnom svijetu. Samim tim što ste ušli u ovaj dugački paragraf u kojem se govori o Krišni, ušli ste u kategoriju rijetkih osoba ovog svijeta koje se uopće zanimaju za Krišnu. Moja gruba procjena je da će 99% ljudi koja otvori ovu web stranicu shvatiti da se tu nešto radi o Bogu, i odmah zatvoriti stranicu. Ali vi, pošto ste ušli ovako duboko u paragraf, trebate shvatiti da ste vrlo rijetka osoba i da sa Vama u povjerenju nešto nije uredu :). Krišna sam to potvrđuje u Bhagavad-giti BG 7.3. LINK: "Od mnogo tisuća ljudi, jedan se može truditi da dostigne savršenstvo, a od onih koji su dostigli savršenstvo, jedva da Me jedan uistinu poznaje." Dakle, da zaključim, sreća nikad nije tamo gdje nas naš um i osjetila uvjeravaju da je, već sreća je tamo gdje Krišna kaže da je. Stoga, uzmimo utočište Bhagavad-gite kakva jest, od A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada i budimo sretni.

utorak, 24.08.2004.

Obrnuta Olimpijada Juhu, medalja, juhu, dvije medalje. Iako je sport sa duhovnog stanovišta potpuni gubitak vremena u dragocjenom ljudskom obliku života, ipak možemo nešto naučiti od sportaša. Njihova upornost, postojanost i činjenica da žrtvuju puno stvari u svom životu radi sporta nam pokazuje da nije lako uopće doći na Olimpijadu. A dostići Krišnu i duhovni svijet je još puno teže. Neki ljudi kažu "Neka Krišna dođe pred mene, onda ću vjerovati da postoji". "Čovječe, ne možeš vidjeti niti Mesića jer nemaš kvalifikacije, što reći o Krišni." Za najveće postignuće, a to je dostići društvo Krišne, potrebno je uložiti puno energije, puno više nego za dostizanje medalje. Međutim, mnogi najviši savršeni cilj života shvaćaju kao nešto jeftino. To ja samo kupim mantru za 100 Eura od nekog bogus yogija, i onda shvatim da sam i ja Bogu. Eto, bižuterija se uvijek jeftino prodaje, a to je OK sve dok znaš da je to bižuterija. Ako kupuješ bižuteriju, a misliš da kupuješ dijamant, onda si ili glup, ili lud, ili oboje. Međutim, pravi dijamant je skup i za njega se treba potruditi. A sada, što je prava Olimpijada? Prava Olimpijada je svaki dan u našoj borbi sa našim lošim odlikama, ono što ustvari trebamo bildati nisu mišići nego naša svjesnost. A tko danas bilda svjesnost, tko danas uopće zna što je to svjesnost i kako njezina kvaliteta umjerava naše lutanje iz života u život. Cilj ljudskog života je zaljubiti se u Krišnu, a disciplina u kojoj svi neprestano sudjelujemo je "Kako pronaći Krišnu na 1000 načina". Cilj ljudskog života nije skakati u vis kao dikobraz niti nabacivati se s loptom ili se prevrtati poput dvorske lude. Iako je zadivljujuće vidjeti na opimpijadi što sve ovo ljudsko tijelo može napraviti vježbom i upornošću, ljudski oblik života je specifičan po visokoj inteligenciji koja omogućava spoznaju Boga. A ništa, ako netko jako voli brzo trčati, šta će mu ljudski oblik, može dobiti oblik tigra i eto ti brzine. Za one rijetke koji se žele baviti samospoznajom, prilika je tu, svaki dan, svake minute, svake sekunde. To je najdivnija disciplina koja donosi vječnu medalju odlaska u duhovni svijet i sudjelovanja u Krišninoj vječnoj Olimpijadi.

ponedjeljak, 23.08.2004.

Obrnuta nesreća Jučer sam pisao materijalnoj sreći i nesreći te, kako su one neodvojivo povezane. Međutim, kako dostići trajnu sreću nepomješanu sa nesrećom. Kako dostići sreću koja ne ovisi izvanjskih okolnostima, koja ne ovisi čak i kojem je stanju naše raspadljivo tijelo. To je prava umjetnost. Bolje pogledajte svijet oko sebe, svi nude sreću koja je ovisna o našem pokvarljivom tijelu. Auti, vikendice, filmovi, DVD-i i da ne nabrajam sve ponovno, sa svime time je gotovo u trenutku smrti, ako ne i prije. Kako izbjeći sve te probleme koje sam nabrojao u prošlom postu? Treba prvo savladati abecedu duhovnog znanja. Abeceda duhovnog znanja je da mi nismo ovo tijelo, već duhovna duša koja pripada duhovnom svijetu. Treba promjeniti kvalitetu naših želja, umjesto da želimo nešto za sebe, trebalo željeti nešto za Krišnu. To je cijena odlaska u duhovni svijet. Tamo su svi u ljubavnom odnosu sa Krišnom, dok oni koji ne žele imati odnos sa Krišnom trunu u ovom materijalnom svijetu imitirajući Krišnu. Ali svi mi potajno želimo upoznati nekoga tko je najljepši, najpametniji, najjači, najbogatiji, najslavniji i najodvojeniji, a to je Krišna. Svi mi želimo odnos s takvom osobom, ali je tražimo na krivom mjestu. I želimo da taj odnos vječno traje. Takav odnos je moguće doživjeti čak i unutar ovog tijela, samo je stvar da treba promjeniti svoju svjesnost u svjesnost Krišne, to je cilj pokreta za svjesnost Krišne, pomoći ljudima da se zaljube u Krišnu, Svevišnju Božansku Osobu. Netko može reći zašto ja tu osobu ne zovem Bog. Odgovor je da ljudi danas kada izgovorite riječ Bog imaju predođbu o nekom dobavljaču koji ispunjava naše narudžbe. Mi mu se molimo za nešto, onda nam On to pošalje. Ali Bog nije dobavljač, Bog je osoba u koju se trebamo zaljubiti i zato se zove Krišna, što znači Sveprivlačan. Više o tome možete pročitati na engleskom u Bhagavad-giti